Kit: Hasegawa 1/48 Bf-109G-6 ‘JG 51 Molders’
Kit#: JT 156
Cijena: $27.98 u maloprodaji
Decali (naljepnice) : dvije verzije :

‘Bijeli 7’ sa imageom oka preko izbočine mitraljeza za JG 51 (pogledati ilustraciju na kutiji), i ‘Bijeli 6’, namijenjen JG 3 verziji sa imageom kometa preko izbočine mitraljeza. Oba sa podkrilnim čahurama svojih 20mm-skih topova.

Datum: 20. siječnja, 1999.
Osvrt i fotografije od : Scott Van Aken
Prijevod: Zlatko Drinković

Što mogu reći o 109G, a da ne ponavljam bezbrojne prije? Doista ništa, osim da je vjerovatno riječ o jednom od najboljih aviona ikada sastavljenom. A6M je neupitan #1 zajedno sa P-51, Spitfire, F-16 i F-4.

Hasegawa kit verzije G koristi većinu dijelova iz F sa dodatnim detaljima uvedenim za realizaciju G i kasnijih verzija. Pouzdano, barem su krila namjenjena verziji F budući sam morao isjecati zaobljene krilne komore kotača kako bih ostvario kvadratičnost verzije G. Općenito, znači da dobivate mnogo novih komada za svoju kutiju pričuvnih dijelova kao štitnike kotača, vjetrobrane, odbacive rezervare, radio anetnu te svu silu raznih drugih sitnica.

 

Želja mi je bila izgraditi ovaj kit u jednom čistom potezu sa samo nekoliko dopunskih izvan-serijskih dijelova, ako takovi postoje, a jedina stvar koju sam promijenio, osim naljepnica, bili su dodatak mesingano-jetkanih pedala vertikalnog kormila (eng. rudder) te sjedištnih pojasa. Prije pristupa konstrukciji instrukcije su bile pažljivo pročitane radi utvrđivanja zadataka u svrhu izgradnje željene verzije. Već sam napomenuo potrebu modificiranja komora kotača krila, a u nastavku tu su mjesta za točenje goriva u predjelu hrpta koja treba ispuniti, nedostajuća linija spoja iscrtana na gornjoj plohi krila kao i provrti za ugradnju izbočenja za kotače na gornjoj plohi krila. Ovi provrti nisu normalno upušteni, kako biste prirodno očekivali, ali ćete, za uzvrat, naći naznačene markere za bušenje.

      

 Da li sam očekivao da svi dijelovi budu doista sukladni verziji 109G. Sigurno. No, da li stvarno jesu? Ne! Radi se o normalnom trendu proizvođača i zahtjevima ekonomije prema multi-namjenskim kitovima gdje sam graditelj treba izvesti manje izmjene. Problem nije vrijedan spomena za većinu, a oni koji to ne žele - nisu niti prisiljeni. Da li možete izgradit F iz ovoga kita? Da, ali trebate izvesti male modifikacije vjetrobrana uklanjanjem izbočina ulaznih otvora te poliranjem ovih površina budući da se kod F verzije tamo nalaze prozori. Ostale površine od zahtjeva su neke manje plohe zaklopki, osobito one ulaznog dijela donjih podkrilnih hladnjaka.

Jednom kada je sve ovo zaliječeno, konstruiran je interijer sa dodatkom pedala vertikalnog kormila iz Reheat kompleta. Po tomu je sve obojano sa RLM66 kakve su i ostale površine interijera. Pojasi sjedišta su bojani i ugrađeni prije instaliranja bočnih panela. Cijeli interijer se može dodati s donje strane, tako da je ljepljenje provedeno prethodno, kao i ispuna svih površina koje zahtjevaju punilo. Ispravna je ugradnja interijera zavisna od položaja polovica trupa, dakle pozornost je posvećena tome dijelu. Vrijeme je čekanja na potpuno sušenje iskorišćeno za postavljanje naljepnice instrument table. Njezin je kolorit nepotpun, ali ipak, pristaje savršeno ugraviranim instrumentima. Samo dodir Champ otopine za pričvršćivanje prisilio je naljepnicu da sjedne na svoje mjesto. Tada je konačno ugrađena. Kao sljedeće je ugrađen cijeli interijer. Uvjerite se da su bočne stranice zalijepljene tijesno uz pod i da dobro prianjaju. Korektno namještene, osiguravaju puno sigurniju ugradnju. Prije ugradnje interijer je bio podvrgnut ‘drybrushingu’ radi naglašavanja detalja.

Kako je rečeno, najveća podešavanja bila su potrebna na krilima. Provedena su razna graviranja, bušenja i rezanja, a po tomu su bojani, ‘drybrushirani’ i ugrađeni hladnjaci. Prije ljepljenja krila treba dodati izbočenja za kotače na gornjoj plohi krila. Tada nazad i ispuniti estetski neprihvatljivo vidljive provrte sa donje strane krila kroz komore kotača. Osim ovih ploha, prikazanih slikama, nema drugih koje bi se isticale osobito u odnosu na druge kitove. Sada se ljepe donja i gornja krilna ploha, a tijekom njihova sušenja odlučite o pozicioniranju flapsova i ispustnih zaklopki hladnjaka. Ja sam odabrao potpuno zatvorene zaklopke ispusta i gotovo spuštene flapsove.Nemojte zalijepili ispusne flapsove međusobno prije nego ste ih pripojili krilu. Ja jesam, a onda sam ih morao razdvojiti rezanjem kada sam shavtio grešku! Potrebno je namjestiti prvo gornji pa donji ispusni flaps prema krilu, a onda jedan prema drugom po zadnjoj ivici. Mrlja #1. Da li ih je bilo još u radionic? Iskreno, napravio sam još jednu, ali ostavuiti ću vama da otkrijete.

Nalijeganje krila na trup je doista vrlo dobro. Stvarno je usko kako u prednjem tako i zadnjem smjeru. Korijen gornje plohe krila imao je maleni zazor koji je nestao nakon ljepljenja. Po sušenju svega ovoga ugrađena su repne plohe. Nosni je hladnjak ugrađen nakon bojanja i ‘drybrushinga’.

U ovome momentu imao sam gotov avion i došlo je vrijeme bojanja. Rabljene su Aeromaster boje za većinu RLM kolorita. Ovo mi je najljepši dio gradnje, ali i najveća frustracija. Volim bojati kamuflaže, ali pravim mnogo pogrešaka koje zahtijevaju ponavljanje. Ovaj je 190G bio iz Madžarskih zračnih snaga pa je trebao površine crvenog, bijelog, zelenog i žutog. Znači, predpokrov bijelim. Rep, repne površine, zadnji dio trupa i završetci krila obrađeni su Testorovom sjajno-bijelom. Rabio sam Aeromaster shemu, strana #48-221 o Madžarskim zračnim snagama. To zahtijeva bojanje repnih ploha bogatog kolorita. Žuta je Xtracolor RLM04, crvena je Tamiya akrilna crvena, a zelena je Testorova u maloj bočici. Svaka je boja nanešena posebno i ostavljena da se osuši najmanje jedan dan, a po tomu su njihove površine maskirane. Donja strana je tada bojana prema Aeromaster RLM76. Nakon sušenja maskirarana je kabina, ugrađena uporabom 5-minutnog epoxidnog ljepila da bi se pristupilo bojanju gornje strane sa RLM74 i RLM75. Bočne su strane trupa izvedene miješanjem 74, 75 i 02.

Kako je bojanje napredovalo, pojavili su se i drugi dijelovi. Kose prečke su obojane sa RLM02 i sjaj je dodan Bare metal Foil postupkom Krakovi elise su očišćeni i obojani sa RLM70 crno-zelenom i kapom elise obojanom crno. Štitnici su kotača obojani sa 02, po unutrašnjoj i 76, po vanjskoj strani. Ovaj bi avion trebao biti čist, bez krilnog oružja ili odbacivog rezervara. Nakon završetka bojanja, kit je obrađen prskanjem raznim Future pokrovnim lakovima kako bi se dobio izvjestan sjaj (eng.gloss) za naljepnice. Uslijedila je ugradnja kotača i njihovih štitnika te antene i DF kružne antene. Oni su bojani kistom u namjeri usaglašavanja sa okolišnjim bojama. U ovome stadiju ugrađeni su ispusi i haube. Zadnje me je doista preplašilo budući da je nalijeganje bilo nevjerovatno tijesno. Završio sam prvo obrezivanje naliježnih ivica hauba te uz mnogo ‘riljanja’ i napora konačno ih ugradio. Nikakvo ljepilo nije bilo potrebno za ove dijelove!!

Sada na naljepnice. Aeromasterove su super kao i uvijek. Jedini je nedostatak prozirnost križeva pod krilima. Žuta je boja krajeva krila transparentna kroz bijele površine naljepnice. Ovo nije problem sa drugima, jer obrubne boje nisu tako jasne. Da riješim problem, trebao bih staviti dodatak bijele naljepnice ispod originalnih. Aeromaster uključuje kompletan set za 109 tako da Hasegawa-in komplet nije bio uporabljen, osim za instrument tablu. Kada su se naljepnice osušile, prekomjeran je ostatak ljepila (Champ) uklonjen navlaženom krpom, a avion obrađen prskanjem ‘dullcoat-om’. Kit je, po tomu obrađen pastelom, a oba su postupka primjenjena kako da naglase gravuru ploha tako i obezbjede utisak zasjenjenja (‘nagaravljenosti’) ispuha i mitraljeza. Kada je sve bilo gotovo kit je šprican finim slojem mat laka, kako bi se učvrstio pastel.

 

Završna gradnja sastojala se iz uobičajenog dodavanja malih dijelova kao što je pitotova cijev te uklanjanja maski. Kabina je zalijepljena u otvorenom položaju. Konačno, radio antena je izvedena iz istegnute niti, a mala kabina dodana.

Što da kažem. Ovo je, doista, super kit 109G. Postavio sam ga pored Fujimijeve 109S na istu plohu. Niti jedan nije bez mušica budući oba imaju neznatne probleme oko nalijeganja. Ipak, lako dobavljiv Hasegawa kit čini ga jednim od najželjenijih.

 

 

Povratak