Revell 1/720 Nuclear Carrier USS Enterprise

Kit: Revell 1/720 Nuclear Carrier USS ENTERPRISE
Kit#: 05046
Dekali: samo brojevi (65) i naziv, te komplet zastavica
Datum: 4. studeni 1999.

"... 2. prosinca 1965. godine u 7 sati i 20 minuta, prva nuklearna borbena grupa pacifičke flote mornarice SAD sukobila se s neprijateljem u Južnom Vijetnamu. Sve eskadrile mlaznih zrakoplova su poletjele s nosača USS (Unites States Ship) Enterprise CVA(N) 65 te zadale precizne udarce i napadale položaje Viet Conga u području trećeg i četvrtog korpusa. Enterprise su podržavali nuklearni razarač USS Bainbridge i konvencionalni razarači Barry i Roberts iz 24. grupe razarača. Iznimni učinak Enterprisea danas, potvrđuje da je dostojan nasljeđa koje mu je ostavio njegov slavni prethodnik CV-6."

Zapovjednik treće divizije nosača

Ovo je izvadak iz telegrama upućenog ministarstvu mornarice kojim je dokumentirana prva borbena aktivnost nosača aviona pokretanog atomskim pogonom.

Uzevši u obzir ulogu koju je Enterprise imao u posljednjih tridesetosam godina, činjenicu da je prvi nosač zrakoplova na nuklearni pogon i ujedno najveći brod na svijetu moglo se puno više očekivati od makete. Istina omjer nije zahvalan (1/720), ali treba  istaći da se izgled makete nije promijenio unazad 25 godina, naime moj otac je sastavljao istu maketu početkom 70-ih godina. Jedina razlika je u planu za sastavljanje u kojem je jasnije razjašnjena shema bojanja, međutim u potpunosti je izostavljen povijesni dio što je inače meni vrlo interesantno za pročitati.

Sama maketa nije pretjerano zahtjevna što se toče sastavljanja i bojanja. Trup broda ispod vodene linije je izliven iz jednog dijela i boja ce u mat crnu boju (Humbrol 33) i ne mora se priljepiti za dio trupa iznad vodene linije koji se sastoji iz tri dijela lijevog i desnog boka i krmenog dijela. Dakle ostavljena je mogućnost za izradu broda na stalku, odnosno u plovidbi. Treba istaći da dijelovi dobro naliježu jedan na drugi, no ipak je potrebno malo kita ibrušenja, pogotovo na pramcu. Iznad vodene linije brod je siv (Humbrol 106). Krmeni dio broda je solidno izrađen s dosta detalja što se može reći i za bokove, međutim pramčani dio palube se treba malo doraditi. Prije svega nedostaju brojne antene s oba boka broda pored pramčanih poletnih staza, koje se ipak mogu lako izraditi topljenjem plastike od stabla s dijelovima.

Liftovi su tamnije boje u odnosu na ostatak palube. Koristio sam Humbrolovu boju 67 matt dark grey (Revell je predvidio svoju boju broj 78 matt dark grey) koju sam nedovoljno posvijetlio (dodavanjem bijele boje) i krajnji rezultat mi se nije previše svidio, jer je prevelika razlika između boje same palube i liftova. Pogotovo kontrast ističu bijele linije uzduž liftova.

Uz rub liftova predviđena je kombinacija crveno - bijelih polja koju nisam pronašao na onih malo slika koje imam s američkih nosača tako da je nisam ni pravio. Glavna poletno sletna staza predstavlja lakši zahvat mada Revell preporučuje matt crnu boju, smatram da bi se bolji efekt postigao s nekom tamno sivom bojom (mada ni crna nije loša ukoliko se malo posvijetli). Rub piste je bijeli, a kroz sredinu se proteže isprekidana crveno - bijela linija, pri čemu sam koristio magic tape te Humbrol 60 matt scarlet boju s primjesom matt bijele (Humbrol 34). Štitnike plamena na katapultima sam dosta (možda i previše) isprljao, ali efekt je dobar mada je sama površina mala.

Kontrolni toranj s komandnim mostom je u boji bokova broda osim centralnog dijela koji je prljavo bijeli. U kompletu s oznakama dane su i zastavice koje upotpunjavaju izgled kontrolnog tornja nakon što se izvuku brojne žice i antene koje je proizvođač lijepo, ali nedovoljno izveo.

Stigli smo i do zrakoplova. U kompletu je dano 12 zrakoplova F-4 Phantom, 12 zrakoplova A-4 Skyhawk, te po dva A-5 Vigilante, A-6 Intruder i Hawkeye (namjerno ne navodim inačice jer su zrakoplovi presitni da bi se nešto moglo uočiti, ali su s obzirom na omjer sasvim solidni i uz malo truda upotpunjavaju izgled nosača - pri čemu mislim na "prelomljena" krila nekolicini zrakoplova i postavljanje na liftove). Pozornost treba obratiti na zrakoplove A-4 Skyhawk koji nisu najbolje izliveni pa na desnoj strani trupa imaju rupe koje se moraju popuniti kitom. Boja zrakoplova je svijetlo siva (skoro bijela) dok su na repovima crvene oznake uobičajene za eskadrile stacionirane na Enterprise-u. Razočarala mi činjenica što u kmpletu nema niti jedan helikopter što pripisujem omašci proizvođača. Također bih napomenuo da bi vrijednost makete bila puno veća, a i mogućnost kombiniranja kada bi se uz ovaj standardni set zrakoplova za razdoblje vijetnamskog rata dodali moderniji zrakoplovi što bi otvorilo mogućnost sastavljanja moderne verzije ovog nosača.

Što se tiče stavljanja oznaka njih je premalo da bi se trebalo trošiti suviše riječi, ali ipak treba paziti na njihovo pravilno postavljanje, pogotovo velikog broja 65 na pramcu palube koji se prostire preko poletnih staza.

Na kraju moram reći da me maketa nije pretjerano oduševila, jer je prije svega omjer takav da ne dopušta izvođenje nekih ozbiljnijih zahvata koji bi upotpunili izgled nosača. Međutim meni je ovo tek prvi sastavljeni nosač, te sam imao dosta grešaka koje je trebalo ispravljati, ali sam ipak zadovoljan njegovim konačnim izgledom i preporučio bih ga isključivo ljubiteljima brodova.

Branko Valdetić

Povratak