REVELL 1/35 LEOPARD 1A5

Maketa: Revell 1/35 Leopard 1A5
Broj: 03028
Cijena: 160 kn
Dekali: 4 verzije –        4. Baulos, 2. Kp, PzBtl. 14 Mildesheim 1990.
                                  1. Baulos, 5. Kp, PzAufklBtl. 1, Braunschweig 1993.
                                  2./3. Baulos, 5. Kp, PzBtl. 413, Eggesin 1992.
                                  Talijanski kontigent IFOR-a, Sarajevo 1996.
Prikaz: Stevan Radić
Fotografije: Željko Segin

             Leopard 1 je uveden u naoružanje Bundeswehrea 1965. godine. Pokazao se kao jedan od najboljih tenkova svoje generacije (AMX-30, M-60, T-55, T-62, itd.) što je i razlog činjenici da se nalazi u naoružanju mnogih zemalja (Nizozemska, Kanada, Grčka, Turska, Australija, itd.). Već 1970. godine dolazi do prvih poboljšanja: stabilizira se top, dodaje se termalna košuljica na cijev topa, dodaje se bočna “suknjica” te tako poboljšana inačica dobija naziv Leopard 1A1. Između 1975. i 1977. radi poboljšanja relativno slabe zaštite kupole dodaje se doddatni oklop (neodoljivo podsjeća na Schurtzen iz 2. sv. rata) i dobija se Leopard 1A1A1. Neki od ovih tenkova su opremljeni PZB 200 (pasivni) sustavom za noćno djelovanje i označeni su s A1A2. Inkorporacija SEM80/90 radio sustava dala je A1A3 i A1A4 verziju.  Slijedeća unaprijeđenja tih prvih serija do 1224 tenka su se sastojala od ugradnje EMES 18 sustava kontrole vatre s Leoparda 2 i samopodesivog kolimatora . Takvi tenkovi dobijaju oznaku A5, a oni sa SEM 80/90 A5A1.

             Prvi Leopard 1 A5 ulazi u naoružanje 1987. Pogonjen je 10 cilindarskim, višegorivnim dizelom MTU BM 838 CaM 500 od 610 KW (830 KS) i postiže max. brzinu od 62 km/h. Posadu čine vozač, punitelj, ciljač i zapovjednik i raspolažu s L7 A3 topom od 105 mm i spregnutom strojnicom MB 3 od 7,62x51 mm. Još jedan MG 3 u PZ ulozi je montiran na kupoli (u slučaju potrebe može se montirati 2).

             Revell je u stvari modificirao dobro poznatu Italerijevu maketu Leoparda 1 A4 tako što je na potpuno neizmjenjeno tijelo Italerijeve makete (čak se i redni brojevi dijelova podudaraju) dodao kupolu A5 verzije.

             Detalj je poslovično izvrstan i tu nema što nema. Gusjenice su iz jednog savitljivog komada pa se (ako ugradite pokretne kotače) sa svojim sa svojim vozilom možete i igrati (pazite top se ne miče po elevaciji).

             Unutrašnjost ne postoji (čak ni top kao na Italeriju), pa treba paziti s odabirom položaja poklopca otvora. Ja sam to riješio gurnuvši figurice zapovjednika i punioca u otvore na kupoli, dok sam vozača zatvorio.

             Na tržištu, koliko ja znam, ne postoje dodaci za unaprijeđenje A5 verzije ali postoje općenito za Leopard 1, međutim maketu je moguće vrhunski izvesti i bez njih, jer je dovoljno (pa i malo više) detalja.

             Kao što spomenuh tijelo je potpuno jednako kao Italerijevog A4. Gornja i donja polovica, te stražnja ploča čine kutiju na koju potom dolazi podvoz (odlično izveden s mogućnošću funkcioniranja), ispuh, suknjica, blatobrani, alat, kuke, sajle, retrovizori (što se čudite to je fini njemački proizvod) koji svi (osim alata na bokovima s kojima ima malo problema da ga se “uglavi”) fino sjedaju na svoje mjesto. Sve u svemu rutina.

             Pazite jedino s dijelom br. 76 koji postoji i na Italerijevom i na Revellovom dijelu makete i vrši istu funkciju na istom mjestu. To je u stvari jedini komadić Revella (uz djeliće 76b) na čisto Italerijevom tijelu. Radi se o zaštiti vozačevog središnjeg periskopa.

             Nakon tijela dolazi ono zanimljivo – kupola. Da vidimo što je to Revell izmudrovao. Gornja i donja polutka dosjedaju dobro, blenda s gumiranim platnom za hermetizaciju također, dodatni oklop ne blendi – O.K., top – O.K., kutija s alatom – O.K., bacači granata – O.K. (ipak mogli su ih malo preciznije izliti, jer se čovjek oteli dok obradi takvu siću kako treba), korpa na stražnjem dijelu kupole – O.K., čak odlična za razliku od zezancije s dosjedanjem i dimenzijama na Italerijevom Pattonu ili Helerovom AMX-30, da ne spominjem noćnu moru na Dragonovim Rusima. Elem, zaista ugodno iznenađenje.

             Međutim, bočni dodatni oklop može pomalo i frustrirati (šta pomalo!). Na nacrtnici nije jasno na koje točke se on točno hvata, za stijenke kupole, zatim kako kroz otvor na dodatnom oklopu provući bacače granata koji leže na stjenci kupole, a ne izvana na dodatnom oklopu. Držači oklopa (u stvari čelične cijevi koje su privarene) su pri dnu oklopa pre dugi za dobrih 4 mm (oko 15 cm u prirodnoj veličini), pa ih treba skratiti, jer će dodatni oklop izgledati nerealno razmaknut i “nakostriješen”.

             Od dodatne opreme može se ugraditi imitator opaljenja i rotaciono svijetlo zbog kretanja u civilnom prometu, koje NATO koristi pri treningu.

             Od dvije šeme bojenja ja sam odabrao jednostavniju (čisto zelenu Humbrol 75) IFOR-ovu, dok je druga za ostala 3 načina označavanja klasična Bundeswehre crno-smeđe-zelena (Humbrol 33-177-75). Bojao sam ručno (mogu se pohvaliti, dosta kvalitetno). Naljepnice su klasične Revell kvalitete i tu nekih većih zamjerki nema. Koristio sam Humbrol sjajni i mat lak. Ako imate kvalitetan kist (Humbrol, Springer Pinsel, Jolly, Leonhardi, Toz i sl.) uspjeh ne bi smio izostati.

             Gusjenice sam izveo dosta hrđave zbog stalnog terenčenja dotične IFOR-ove postrojbe. Boje ima dosta oguljene, jer je tenk zadnji put bojan negdje 1987. ili 1988. kada je vršena modernizacija. Zbog stalnog boravka na terenu nastojao sam da područje oko motora bude što zauljenije.

             Koristio sam washing i dry brushing tehnike ostarivanja, te nešto malo pastela.

             Zapovjedniku i puniocu sam ruke, i puniočevu glavu, kanibalizirao s francuskih tenkista. Puniočevo tijelo je bilo priloženo uz starog Italerijevog Leoparda 1 A4 i potpuno je jednako Revellovom. Na kraju sam kanibalizirao i Italerijev MG 3 da bih ugradio dva.

             Sve u svemu, nije loše.

 Stevan Radić

Povratak